Autohtona barka Lovranski guc ima veliki kulturno-povijesni značaj i predstavlja simbol povezanosti lokalne zajednice s vlastitom prošlosti. Prema povijesnim izvorima, njegov tvorac je samouki brodograditelj Nino Gasparinic koji je na modelu tradicionalne barke korčulanske gajete ugrađivao i razvijao svoje ideje te ih spajao sa željama naručitelja što je rezultiralo izradom Lovranskog guca. Barka je to koja ima dobre maritimne sposobnosti, sigurna je i na valovitom moru te je prvo služila ribarenju, kao i druge tradicijske brodice, a s promjenama u društvu i razvojem turizma počela se upotrebljavati i u slobodno vrijeme. Lovranski guc bio je dio tradicionalnog života Lovrana.

Prepoznajući važnost valorizacije i zaštite Lovranskog guca te njegovog intenzivnijeg predstavljanja javnosti, Lovran uz jednako povijesno važnu staru Gradsku kulu pronalazi kuću za udomljavanje guca i njegovu intenzivniju prezentaciju javnosti. Gradska kula nalazi se na prilazu povijesnoj jezgri grada Lovrana. Ostatak je njegovih srednjovjekovnih bedema  i svjedok bogate prošlosti grada. To je masivna kula, kvadratnog tlocrta, koja je izvorno sačuvana samo do određene visine, a jedan njezin dio dograđen je u 17. stoljeću.

Ovim projektom predviđene su aktivnosti proširenja i povezivanja postojećeg izložbenog prostora Lovranskog guca i Gradske kule.